Zahtjevi ESPR-a po kategorijama proizvoda

Kako se ESPR primjenjuje na različite kategorije proizvoda

Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode (ESPR), službeno donesena kao Uredba EU 2024/1781, pristupa reguliranju proizvoda bitno drukčije od svoje prethodnice. Umjesto da na sve proizvode primjenjuje jedinstven skup zahtjeva, ESPR uspostavlja okvirnu uredbu koja se zatim razrađuje delegiranim aktima za pojedine proizvode. Svaki delegirani akt utvrđuje prilagođene zahtjeve za određenu kategoriju proizvoda, uzimajući u obzir okolišne izazove, proizvodne procese i aspekte životnog ciklusa relevantne za taj sektor.

Ovaj pristup po kategorijama polazi od spoznaje da bi jedinstvena regulativa za sve bila i nepraktična i neučinkovita. Utjecaj pamučne majice na okoliš bitno se razlikuje od utjecaja litij-ionske baterije ili betonske grede, pa se u skladu s tim razlikuju i mjere potrebne za poboljšanje održivosti. Izradom prilagođenih zahtjeva u delegiranim aktima Europska komisija može postaviti ambiciozne, ali ostvarive ciljeve koji odražavaju posebne okolnosti svake kategorije proizvoda.

Za proizvođače, uvoznike i distributere na tržištu EU-a ključno je razumjeti koje kategorije proizvoda imaju prednost, koji će se zahtjevi vjerojatno primjenjivati i kada rokovi stupaju na snagu. Ovaj članak donosi sveobuhvatan pregled trenutačnog stanja i očekivanog razvoja. Za šire razumijevanje same uredbe pogledajte naš cjeloviti vodič kroz ESPR.

Prioritetne kategorije proizvoda u okviru ESPR-a

Europska komisija utvrdila je nekoliko kategorija proizvoda kao prioritete za prve delegirane akte na temelju njihova utjecaja na okoliš, veličine tržišta i potencijala za poboljšanje. U tim prioritetnim kategorijama zahtjevi ESPR-a stupit će na snagu prvi, pa bi se proizvođači na njih trebali najhitnije usmjeriti u pripremama.

Prve prioritetne kategorije proizvoda obuhvaćaju:

• Tekstil (odjeća), s naglaskom na brzu modu, mikroplastiku i tekstilni otpad; obuća se razmatra zasebno, a izvješće Komisije očekuje se do kraja 2027.
• Željezo i čelik, s naglaskom na industrijske emisije i reciklirani sadržaj
• Aluminij, s naglaskom na energetski intenzivne proizvodne procese
• Namještaj, koji obuhvaća trajnost, popravljivost i oporabu materijala
• Gume, s naglaskom na čestice trošenja, otpor kotrljanja i protektiranje
• Madraci, koji obuhvaćaju trajnost, oporabu materijala i kraj životnog vijeka (okvirno donošenje 2029.)
• Horizontalni zahtjevi u pogledu popravljivosti, uključujući ocjenu popravljivosti, koji obuhvaćaju elektroniku i druge proizvode (okvirno donošenje 2027.)
• Horizontalni zahtjevi u pogledu recikliranog sadržaja i mogućnosti recikliranja za električnu i elektroničku opremu (okvirno donošenje 2029.)

Te su kategorije odabrane na temelju opsežnih procjena učinka i savjetovanja s dionicima. Komisija je, među ostalim, procijenila ukupni okolišni otisak svake kategorije proizvoda, potencijal za poboljšanje putem zahtjeva za ekološki dizajn, zrelost dostupnih alternativa i spremnost industrije na provedbu promjena. Za proizvode koji su već obuhvaćeni sektorskim zakonodavstvom, poput baterija u okviru Uredbe o baterijama, zahtjevi za digitalnu putovnicu proizvoda bit će usklađeni kako bi se izbjeglo udvostručavanje.

Zahtjevi za tekstil i obuću

Tekstilni sektor jedan je od najistaknutijih ciljeva ESPR-a, što odražava sve veću zabrinutost javnosti zbog utjecaja brze mode na okoliš. Tekstilna industrija EU-a godišnje proizvede približno 12,6 milijuna tona otpada, a manje od 1 % odjeće reciklira se u novu odjeću. Delegirani akt ESPR-a za tekstil nastoji to riješiti zahtjevima koji obuhvaćaju cijeli životni ciklus proizvoda.

Očekivani zahtjevi za tekstil i obuću uključuju obvezne standarde trajnosti s minimalnim razinama čvrstoće tkanine, postojanosti boja i čvrstoće šavova. Proizvođači će morati navoditi udio recikliranih vlakana, vjerojatno uz minimalne pragove koji će se s vremenom povećavati. Ispuštanje mikroplastike iz sintetičkog tekstila bit će regulirano, pa će proizvođači morati primijeniti tehnologije vlakana ili postupke dorade koji smanjuju otpuštanje vlakana pri pranju.

Digitalna putovnica proizvoda za tekstil morat će sadržavati detaljne podatke o sastavu vlakana, zemlji proizvodnje, primijenjenim kemijskim obradama i uputama za održavanje prilagođenim dužem vijeku trajanja proizvoda. Za obuću se zahtjevi proširuju i na trajnost potplata, vrste upotrijebljenih ljepila i mogućnost rastavljanja radi oporabe materijala. Vodič kroz vremenski okvir ESPR-a sadrži konkretne podatke o rokovima za tekstilni sektor.

Robne marke i trgovci na malo trebali bi imati na umu da će se zahtjevi ESPR-a primjenjivati na sav tekstil koji se prodaje na tržištu EU-a, bez obzira na mjesto proizvodnje. To znači da će globalni lanci opskrbe morati uspostaviti mogućnosti sljedivosti i prikupljanja podataka, što može zahtijevati znatna ulaganja u suradnju s dobavljačima i sustave provjere.

Elektronika i IKT oprema

Elektronika i oprema informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) još su jedno ključno područje ESPR-a. Sektor u EU-u godišnje proizvede približno 12 milijuna tona e-otpada, a brzo zastarijevanje elektroničkih uređaja postalo je velik okolišni problem. ESPR se nadovezuje na postojeće uredbe o ekološkom dizajnu elektronike te istodobno uvodi nove zahtjeve u pogledu popravljivosti, softverske podrške i oporabe kritičnih sirovina.

Za elektroniku se očekuje da će ESPR propisati minimalne ocjene popravljivosti izračunane standardiziranom metodologijom. Proizvođači će morati osigurati rezervne dijelove po razumnim cijenama tijekom određenog minimalnog razdoblja nakon stavljanja posljednje jedinice na tržište. Ažuriranja softvera koja održavaju funkcionalnost uređaja morat će se pružati tijekom propisanih minimalnih razdoblja kako bi se riješio sve veći problem zastarijevanja uzrokovanog softverom.

Ključni očekivani zahtjevi za elektroniku uključuju:

• Minimalne ocjene popravljivosti na temelju jednostavnosti rastavljanja, dostupnosti dijelova i dokumentacije
• Obveznu dostupnost rezervnih dijelova tijekom minimalnog razdoblja (vjerojatno 7-10 godina)
• Obveze ažuriranja softvera radi sprječavanja preranog zastarijevanja
• Izjave o sadržaju kritičnih sirovina, uključujući rijetke zemne elemente
• Zahtjeve za minimalni reciklirani sadržaj za određene materijale, poput plastike i metala
• Zahtjeve za energetsku učinkovitost koji se nadovezuju na postojeće okvire energetskog označivanja
• Zahtjeve za zamjenjivost baterija u skladu s Uredbom o baterijama

Digitalna putovnica proizvoda za elektroniku služit će kao sveobuhvatni digitalni blizanac koji sadržava sve, od sastava materijala i uputa za sastavljanje do povijesti verzija firmvera i evidencije popravaka. Zbog toga su putovnice za elektroniku među najsloženijima za uvođenje jer zahtijevaju duboku integraciju sa sustavima za upravljanje proizvodnjom, platformama za upravljanje kvalitetom i infrastrukturom postprodajnih usluga.

Građevni proizvodi i građevinski materijali

Građevni proizvodi čine golem udio ukupnog okolišnog otiska EU-a, a izgrađeni okoliš odgovoran je za približno 40 % potrošnje energije i 36 % emisija stakleničkih plinova. Pristup ESPR-a građevnim proizvodima mora biti usklađen s revidiranom Uredbom o građevnim proizvodima (CPR), Uredbom (EU) 2024/3110, koja je na snazi od 7. siječnja 2025. i uvodi vlastite zahtjeve održivosti te putovnicu građevnog proizvoda.

Za željezo, čelik i aluminij, koji su istodobno građevinski materijali i industrijski proizvodi, očekuje se da će ESPR utvrditi zahtjeve u pogledu recikliranog sadržaja, izjava o ugljičnom otisku i energetske učinkovitosti proizvodnih procesa. Ti će se zahtjevi povezivati s mehanizmom EU-a za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) i stvoriti sveobuhvatan okvir za dekarbonizaciju lanca vrijednosti metala.

Za cement, beton i izolacijske materijale također će se vjerojatno donijeti delegirani akti u kasnijim valovima provedbe ESPR-a. Zahtjevi će se usredotočiti na izjave o ugrađenom ugljiku, specifikacije trajnosti i mogućnost recikliranja na kraju životnog vijeka. Dug vijek trajanja građevnih proizvoda, često 50 do 100 godina, stvara posebne izazove za upravljanje podacima putovnice jer digitalna putovnica mora ostati dostupna i ažurna mnogo dulje nego kod robe široke potrošnje.

Cjeloviti tekst Uredbe EU 2024/1781 pravna je osnova za zahtjeve za građevne proizvode, uključujući mehanizme usklađivanja između ESPR-a i revidirane CPR. Proizvođači građevnih proizvoda trebali bi se upoznati s oba regulatorna okvira kako bi osigurali potpunu usklađenost.

Namještaj i opremanje doma

Sektor namještaja cilj je ESPR-a zbog sve većeg problema namještaja za jednokratnu upotrebu, osobito proizvoda u ravnim pakiranjima s ograničenom popravljivošću i trajnošću. U EU-u se svake godine odbaci približno 10 milijuna tona namještaja, a većina završi na odlagalištima ili u spalionicama jer konstrukcije od miješanih materijala otežavaju recikliranje.

Očekivani zahtjevi ESPR-a za namještaj uključuju minimalne standarde trajnosti na temelju standardiziranih postupaka ispitivanja (poput EN ispitivanja sjedala i stolova), obvezno osiguravanje rezervnih dijelova za ključne komponente kao što su šarke, vodilice ladica i presvlake te zahtjeve za dizajn koji omogućuje rastavljanje i olakšava razdvajanje materijala na kraju životnog vijeka. Zahtjevi kemijske sigurnosti obuhvatit će usporivače gorenja, emisije formaldehida i druge posebno zabrinjavajuće tvari koje se često nalaze u materijalima za namještaj.

Digitalna putovnica proizvoda za namještaj morat će sadržavati podatke o sastavu materijala raščlanjene po komponentama, upute za rastavljanje, informacije o primijenjenim kemijskim obradama i smjernice za pravilno zbrinjavanje ili recikliranje na kraju životnog vijeka. Za tapecirani namještaj podaci o sastavu tekstila moraju biti u skladu i s delegiranim aktom za namještaj i sa svim primjenjivim zahtjevima za tekstil.

Proizvođači namještaja trebali bi započeti usporedbom svojeg asortimana s vjerojatnim zahtjevima i utvrditi proizvode koje će možda trebati redizajnirati kako bi ispunili standarde trajnosti ili popravljivosti. Ključna će biti i rana suradnja s dobavljačima komponenti kako bi se osigurale obveze u pogledu rezervnih dijelova i podaci o sastavu materijala. Naš kontrolni popis za usklađenost s ESPR-om nudi strukturiran pristup toj pripremi.

Baterije i pohrana energije

Baterije imaju poseban položaj u okviru ESPR-a jer na njih već se primjenjuje Uredba EU-a o baterijama (Uredba 2023/1542), koja je donesena prije ESPR-a i sadržava vlastite zahtjeve za digitalnu putovnicu proizvoda. Uredba o baterijama pionirski je primjer funkcioniranja digitalnih putovnica u praksi: putovnice baterija bit će obvezne od 18. veljače 2027. za baterije za laka prijevozna sredstva (LMT), baterije za električna vozila i industrijske baterije kapaciteta većeg od 2 kWh.

Uredba o baterijama zahtijeva da putovnica sadržava detaljne informacije o kemijskom sastavu baterije, kapacitetu, zdravstvenom stanju, broju obavljenih ciklusa punjenja, ugljičnom otisku proizvodnje, udjelu recikliranog kobalta, litija, nikla i olova te prisutnosti opasnih tvari. Ta je razina detalja viša od one koja se u okviru ESPR-a očekuje za većinu drugih kategorija proizvoda, što odražava stratešku važnost baterija za energetsku tranziciju i okolišne rizike povezane s otpadnim baterijama.

Za proizvođače proizvoda s baterijama, od pametnih telefona i prijenosnih računala do električnih vozila i kućnih sustava za pohranu energije, međudjelovanje Uredbe o baterijama i ESPR-a stvara složeno okruženje za usklađenost. Putovnica na razini proizvoda koju zahtijeva ESPR mora upućivati na putovnicu baterije koju zahtijeva Uredba o baterijama ili je uključivati, čime nastaje hijerarhijska struktura podataka koja povezuje informacije na razini komponenti i proizvoda.

Razumijevanje tog međudjelovanja ključno je kako bi proizvođači izbjegli udvostručavanje posla i osigurali da su njihovi sustavi putovnica proizvoda osmišljeni za višerazinske strukture proizvoda. Tehnički pregled sustava digitalnih putovnica proizvoda objašnjava kako se putovnice na razini komponenti i proizvoda mogu povezati u jedinstvenu arhitekturu.

Priprema za zahtjeve po kategorijama

Budući da se zahtjevi ESPR-a razlikuju po kategorijama, pripreme moraju biti prilagođene proizvodima koje poduzeće proizvodi ili uvozi. Ipak, nekoliko pripremnih aktivnosti primjenjuje se općenito i trebalo bi ih započeti odmah, bez obzira na to kada se očekuje dovršetak određenog delegiranog akta.

Opći pripremni koraci uključuju analizu asortimana kako bi se utvrdilo koji artikli spadaju u prioritetne kategorije, uspostavu procesa prikupljanja podataka o sastavu materijala, sljedivosti lanca opskrbe i pokazateljima utjecaja na okoliš te procjenu mogu li postojeći informatički sustavi pohranjivati, upravljati i dijeliti podatke putovnica proizvoda. Poduzeća bi također trebala pratiti program rada Europske komisije radi novosti o vremenskim okvirima i nacrtima zahtjeva u delegiranim aktima.

Strukovna udruženja imaju važnu ulogu u izradi delegiranih akata, a poduzeća bi se trebala uključiti u rad relevantnih tijela kako bi sektorski zahtjevi odražavali praktičnu stvarnost proizvodnje. Razdoblja savjetovanja o nacrtima delegiranih akata pružaju formalne prilike za davanje mišljenja, no neformalno sudjelovanje putem strukovnih udruženja često omogućuje raniji i utjecajniji doprinos izradi standarda.

Naposljetku, poduzeća bi trebala razmotriti utjecaj usklađenosti s ESPR-om na konkurentnost. Uredba doduše donosi troškove, ali stvara i prilike za isticanje održivošću, pristup novim tržištima i izgradnju lojalnosti kupaca. Poduzeća koja prijelaz prihvate proaktivno, umjesto da čekaju približavanje rokova, bit će u najboljem položaju da iskoriste te prilike. Za sveobuhvatan okvir pripreme pogledajte naš kontrolni popis za usklađenost s ESPR-om korak po korak.